Tuesday, March 8, 2016

čorba od leblebija i praziluka



Ovo je čorba koju često pravim, jedan od recepata Džejmi Olivera kojima ne mogu da odolim od momenta kad sam ga prvi put pročitala. Pravi se od leblebija i praziluka, sa malo krompira, i izvrsna je i po ukusu i po strukturi - mešavina kremaste čorbe i variva po kome plivaju cele leblebije i komadi praziluka.




( 8. mart 2016.) Ovo nisam kuvala danas, na žalost, ovaj recept strpljivo čeka na objavu od zimus. Danas sam na brzinu spremila pasulj sa šargarepom u ekspres loncu, jer nam je danas skrobni dan un-dijete. A ja sam imala jedno divno osmomartovsko dešavanje, najlepši poklon koji sam do sada dobila za osmi mart, za koji sam se - a što baš odavno nisam - tip top spremila, sve sa šminkom... Tako je danas ples po kuhinji ustupio mesto podnevnom ispijanju šampanjca u mađarskoj ambasadi - čudnjikavo, lepo i pomalo strano - na jeziku koji govorim i razumem samo u dečijoj varijanti.
(19. januar 2022.) Danas je mojoj srednjoj Milici rođendan. Pre dvadeset pet godina me prvi put pogleda,a u porođajnoj sali svojim velikim plavim očima i činilo se da se sve razumemo. Mada je tok trudnoće sa njom pokazao da to razumevanje postoji i od pre tog momenta.
Ona je sad u Berlinu. Kad smo je mala milica i ja jutros pozvale da joj čestitamo rođendan, rekla je da je kupila praziluk i leblebije da pravi ovu čorbu koju obožava. I koju tamo daleko jako često pravi.
Kaže na to Ksenija: 'Kakva čorba? Kako ja ne znam za nju???'... Hm...zamislite. Kad sam ja pravila često ovu čorbu, jele smo je u slast samo Ivona i ja. Posle se Ivona odselila i tamo je pravila sama. A ja sam mućkala druge stvari, od kojih sam mnoge podelila na blogu. Ksenija je, u međuvremenu, od deteta koje skoro ništa od povrća ne jede, postala vegan... I evo, danas ispravljam grešku, napravila sam je i njoj. Danas će se ova čorba jesti simultano u sve tri kuće u kojima žive moje milice - u Berlinu, na Čukarici i na Bežanijskoj kosi. Život - niz ovako malih dragocenih uspomena, ide dalje...



Potrebni sastojci:


  • 300 g leblebija potopiti preko noći, pa ih skuvati
  • 1 oveći krompir
  • 5 stabljika praziluka (oko pola kg)
  • par kašika maslinovog ulja
  • grudva nekog putera ili dve kašike ulja, ja koristim sojin puter
  • 2 čena belog luka
  • 850 ml bujona
  • kašika suvog peršuna
  • vegan parmezan za posipanje








Skuvane leblebije se onda kuvaju sa krompirom dok se krompir ne skuva a one skroz ne omekšaju. Za to treba oko pola sat, ili duže. 

Za to vreme se praziluk iseče na kolutove, pošteno posoli i preprži na mešavini ulja i putera, dok dobro ne omekša i pomalo zarumeni, da bi bio slađi. 

To se uradi u dubljem loncu u kome će se nadalje kuvati cela čorba.

Skuvane leblebije i krompir se dodaju u praziluk. Voda u kojoj su se kuvali se, po originalnom receptu procedi, ali ja to ne radim. Šteta sastojaka koji su u njoj, tako nekako mi se čini. 

To se sve zajedno malo prodinsta i u to se uspe oko dve trećine bujona, pa se sve kuva još petnaestak minuta.







I sad je na vama hoćete li deo ove čorbe izmiksati - što toplo preporučujem. Može se izmiksati i cela, ali se meni sviđa da dok je jedem zagrizem i koju celu leblebiju i malo krompira i po koje parče praziluka.

Dakle, pola čorbe se u bledneru izmiksa u krem smesu, pa se vrati u lonac, doda bujon, već po želji i ukusu - koliko gustu čorbu želimo.










Pre služenja posuti vegan parmezanom po ukusu. Može se dodati i malo ljute paprike ili prženih semenki, mada zaista ne mora.











2 comments: